Projekt_Recimo_ratu_NE!_-_casopis

Werbung
EIN HUNDERT
STO
1
PREDGOVOR
Projekt Recimo ratu “NE!”
Otkada čovjek postoji na svijetu, događaju se i
mnogi sukobi između ljudi, a nemali broj njih
prerastao je u sukobe širih razmjera – ratove.
Danas, kada je stanje ipak, barem u našoj
domovini, donekle mirno, u svijetu bijesne neki
novi sukobi. Mi, učenici drugog, trećeg i
četvrtog razreda Gimnazije Sesvete, okupili
smo se oko ovog projekta kako bismo i mi rekli
ratu „Ne!“ Prije točno sto godina odvijao se Prvi
svjetski rat, prvi rat u povijesti koji je obuhvatio
gotovo cijeli svijet. Mi smo stoga našu priču
započeli s njim, željeli smo baš na njegovom
primjeru pokazati utjecaj takvog teškog
globalnog sukoba na čovječanstvo. Željeli smo
govoriti ne samo o povijesnim činjenicama
nego i o onome što se možda često i
zaboravlja, o tome kako se to zlo rata odrazilo
na obične ljude. Željeli smo sagledati
posljedice toga rata i vidjeti kako su se one
odrazile i u današnjem vremenu, potaknuti
kulturu sjećanja ljudi o takvim sukobima,
pozvati ljude na razmišljanje i dokazati da je rat
besmislen. Zbog toga smo obišli mnoga mjesta
gdje smo uspjeli pronaći ostavštine Prvog
svjetskog rata, a bili smo i na mjestu u kojem je
taj rat, na neki način, službeno i započeo – u
Sarajevu. Rezultate našeg rada, naša
opažanja,
naše
poruke,
poruke
naših
sugovornika, sve ono što smo na neki način
željeli pokazati, opisali smo u ovim novinama, u
našemu dokumentarnom filmu i interaktivnim
zadacima. Nadamo se da ćemo Vam uspjeti
predati dašak te priče i da ćete i Vi zajedno s
nama reći ratu „Ne!“
2
VORWORT
Projekt Sagen wir dem Krieg „Nein!“
Solange der Mensch lebt, kommt es zu Konflikten zwischen
Menschen, und eine nicht geringe Anzahl an Konflikten artete in
größere Konflikte aus – in Kriege. Heute, in einer Zeit, in der es in
unserem Heimatland friedlich ist, geraten Menschen in der Welt in
immer neue Konflikte. Wir, die Schüler der zweiten, dritten und
vierten Klasse Gymnasiums Sesvete, haben uns zusammengesetzt,
um mit diesem Projekt unser Klares „Nein!“ dem Krieg
auszusprechen. Vor ein hundert Jahren kam es zum Ersten
Weltkrieg, dem ersten Krieg in der Geschichte, der fast die ganze
Welt erfasst hat. DerAnfang unserer Geschichte ist deswegen der
Erste Weltkrieg, wir wollten mit diesem Beispiel den Einfluss eines
schwierigen globalen Konflikts auf die Menschheit zeigen. Wir
wollten nicht nur über die geschichtliche Tatsachen sprechen,
sondern auch über etwas, das oft vergessen wurde, über die
Auswirkung des Übels des Kriegsauf die normalen Menschen. Wir
wollten die Folgen dieses Kriegs finden und sehen, wie sie sich in
unserer Zeit widerspiegeln. Auch wollten wir zur Erinnerungskultur
einenBeitrag leisten, unsere Mitmenschen zum Nachdenken
bringen und auf diese Weiszeigen, dass der Krieg sinnlos ist.
Deshalbhaben wir viele Plätze besucht, sind den Spuren des Ersten
Weltkriegs gefolgt. Wirhaben auch Sarajevobesucht,den Ort, wo
dieser Krieg eigentlich begonnen hat. Die Ergebnisse unserer
Arbeit, unsere Wahrnehmungen,unsere Gedanken, Gedanken
unserer Gesprächspartner, alles was wireigentlich zeigenwollen,
haben wir in unserer Zeitung, unserem Dokumentarfilm und
interaktiven Aufgaben zusammengefasst. Wir hoffen, dass wir
Ihnen ein Teil dieser Geschichte vermitteln können und dass Sie
zusammen mit uns ein „Nein!“ dem Krieg erklären.
3
UVOD
EINLEITUNG
Prije sto godina u Sarajevu je
odjeknuo pucanj
koji
je
uzbunio cijeli svijet. Ubijen je
austro-ugarski
prijestolonasljednik
Franjo
Ferdinand. Slijed događaja,
koji je uslijedio nakon tog
ubojstva, uvukao je najprije
Europu, a kasnije i cijeli svijet u
jedan od najstrašnijih sukoba u
svjetskoj povijesti. Taj sukob
zove se Prvi svjetski rat. Trajao
je četiri godine, a za sobom je
ostavio milijunske žrtve. A ono
što je najžalosnije jest činjenica
da je poslije tog rata bilo još
većih, krvavijih i strašnijih
ratova. Pa ni danas, kada se
Europa, koja je u Prvom
svjetskom ratu zapravo najviše
i
stradala,
već
polako
oporavila od velikih ratova,
svijet ne živi bez nekih novih
sukoba. Ali za početak,
krenimo s pričom kako je sve
to počelo…
Vor einem Jahrhundert löste
ein Schuss in Sarajevo eine
Tragödie aus, die die ganze
Welt in Aufruhr brachte. Der
Thronfolger
ÖsterreichUngarns,
Erzherzog
Franz
Ferdinand wurde ermordet.
Die Reihenfolge der Ereignisse
nach diesem Mord hat vor
allem Europa, und später die
ganze
Welt
in
den
furchtbarsten
Konflikt
der
Weltgeschichte
hineingezogen. Dieser Konflikt
heißt Erster Weltkrieg. Er
dauerte
vier
Jahre
und
hinterließ unzählige Opfer.
Doch noch trauriger ist die
Tatsache, dass es nach
diesem Krieg noch größere,
blutigere und furchtbarere
Kriege gab. Heute, nach dem
sich Europa, das im Ersten
Weltkrieg besonders betroffen
war, langsam von den Kriegen
erholt, lebt die Welt auch
weiterhin nicht ohne neue
Konflikte. Aber zu Beginn,
erzählen wir die Geschichte,
wie
alles
eigentlich
angefangen hat…
4
DAS ATTENT
VON
SARAJEVO
SARAJEVSKI
ATENTAT
28.6.1914. - datum koji smo
toliko puta sreli u
povijesnim knjigama kao
datum odvijanja događaja
koji je bio povod I.
svjetskom ratu. Na taj je
dan Gavrilo Princip, član
tajne organizacije "Mlada
Bosna", izvršio atentat na
austrougarskog
prijestolonasljednika Franju
Ferdinanda i njegovu
suprugu, Sofiju Hohenberg.
No, ono o čemu se rijetko
govori je način na koji je
atentat izveden i iz kojeg
razloga. Ovim člankom ću
pokušati pobliže opisati
događaj koji je, kako neki
kažu, zauvijek promijenio
svijet.
28.6.1914. - das Datum, das
wir so oft in
Geschichtsbüchern
gesehen haben, als das
Datum, an dem ein
Ereignis zum Ersten
Weltkrieg führte. An
diesem Tag ermordete
Gavrilo Princip, Mitglied der
geheimen Organisation
"Junges Bosnien", den
Thronfolger ÖsterreichUngarns Franz Ferdinand
und seine Ehefrau Sophie
Chotek von Hohenberg.
Aber worüber man nicht
viel spricht ist die Art, wie
das Attentat durchgeführt
wurde, und warum es dazu
überhaupt kam. Mit diesem
Artikel versuche ich näher
das Ereignes, das die Welt
verändert hat, zu
beschreiben.
5
D
ER ANLASS
FÜR DEN
KRIEG
Die wichtigste Rolle bei der Ermordung
spielte die serbische Terrororganisation
"Schwarze Hand", deren
Hauptkommandant, Oberst Dragutin
Dimitrijevic Apis, auch der
Oberbefehlshaber des serbischen
Militärgeheimdienstes war. Diese
Organisation kontrollierte die in Bosnien
wirkende Organisation „Junges
Bosnien“, deren Mitglieder später das
Attentat auch ausübten. Nachdem
Oberst Apis geheime Informationen
über die Ankunft des Thronfolgers Franz
Ferdinand und deren Absicht einem
Armeemanöver beizuwohnen
bekommen hat, fang man mit der
Planung des Attentats an. Über die
Aktivitäten an der Grenze und den
Transfer von Waffen und Menschen
nach Bosnienwusste der serbische
Ministerpräsident Nikola Pašić
Bescheid. Allerdings wurde sein Befehl,
den serbischen Botschaften in der
Monarchie über die Geschehnisse zu
informieren, weitgehend locker
behandelt.
Den Anlass für den
Krieg soll man
schon im Berliner Kongress aus 1878
suchen. Österreich-Ungarnerlangte
das Mandat zur Besetzung von Bosnien
und Herzegowina, gegen den Willen
des Osmanischen Reiches. Serbien hat
dann die Unabhängigkeit erlangt,
aber während der Regierung von
Aleksandar Obrenović, stand sie unter
großem Einfluss von ÖsterreichUngarn. Als die Karađorđević Dynastie
an die Macht kam, verschlechterten
sich die politischen Verhältnisse
zwischen Belgrad und Wien. Die
angespannte Situation zwischen den
zwei Ländern wurde zudem
verschlechtert, alsÖsterreich-Ungarn
Bosnien und Herzegowina besetzte
(und es 1908 zur Annexion kam).Der
südslawische Nationalismus wurde für
die Donaumonarchie zunehmend zum
Problem. Ein selbstbewusstes Serbien
sah sich an der Spitze aller Südslawen
und fühlte sich in seinen Plänen durch
die Annexion irritiert. Die Annexion hat
stürmische Reaktionenhervorgerufen
und fast zu einem Krieg zwischen
Serbien und Russland auf der einen
Seite und Österreich-Ungarn auf der
anderenSeite geführt hat. Obwohl
diese Krise mit einem Einverständnis
gelöst wurde, begannen sich in
Serbien und Bosnien viele nationale
und revolutionäre Organisationenzu
bilden, von denen zweiSchlüsselrollen
beim Attentat spielten.
6
P
OVOD
ATENTATU
da prijestolonsaljednik Franjo
Ferdinand dolazi nadgledati vojne
vježbe u Sarajevo. O aktivnostima na
granici, odnosno prebacivanju oružja i
ljudi u Bosnu, bio je obaviješten srpski
predsjednik vlade Nikola Pašić, no
njegovu naredbu srpskom
veleposlaniku u Monarhiji da prenese
vijest državnom vrhu veleposlanik je
obavio previše diskretno.
Povod atentatu treba
tražiti već u
Berlinskom kongresu iz
1878. godine, kada je Austro-Ugarska
dobila pravo okupirati BiH na 30
godina, iako je ona formalno i dalje
bila turski vazal. Srbija je tada dobila
nezavisnost, no za vrijeme valdavine
kralja Aleksandra Obrenovića, bila je
pod velikim austrougarskim utjecajem.
Dolaskom Karađorđevića na vlast u
Srbiji, dolazi i do zahladnjenja odnosa
Beča i Beograda. Nategnutosti odnosa
dviju država pridonijela je posebno
austrougarska aneksija Bosne i
Hercegovine 1908. godine, što je
smetalo srpskoj težnji ujedninjenja
južnih Slavena pod njihovim vodstvom.
Aneksija je izazvala burne reakcije koje
su zamalo dovele do rata Rusije i Srbije
s jedne, a Austro-Ugarske Monarhije s
druge strane. Iako je kriza okončana
mirnim sporazumom, u Srbiji i Bosni
intenzivno se počinju stvarati
nacionalno-revolucionarne
organizacije, od kojih će dvije odigrati
lkjučne uloge u atentatu.
Glavnu ulogu u pripremi atentata
odigrala je srpska teroristička
organizacija "Crna ruka" čiji je glavni
zapovjednik, pukovnik Dragutin
Dimitrijević Apis, ujedno bio i glavni
zapovjednik Srpske vojne obavještajne
službe. Ova je organizacija na
području Bosne kontrolirala
organizaciju "Mlada Bosna" čiji će
članovi i izvršiti atentat. Planovi za
atentat se počinju stvarati nakon što je
pukovnik Apis tajnim kanalima saznao
Proglas Franje Josipa I. kao
neizravni povod atentatu
7
D
Erzherzogs , aber sie fiel vom Autodach
wieder auf den Boden. Čabrinović
trank das Gift und warf sich in die
Miljacka. Allerdings war das Gift zu
schwach undes hat nur seinen Mund
verletzt. Die Polizisten haben mit Prügel
und Schlägen aus dem Fluss geholt.
Das Auto war nach dem Vorfall
weitergefahren und Gavrilo Princip
verpasste diesen Moment, weil er
zusah, was mit Čabrinović passierte.
AS ATTENTAT
Franz Ferdinand
und seine Frau Sofia
kamen in Sarajevo
am 25. Junian. Laut
Zeitplansollte am 28. Juni am
Vormittag der Stadtbesuch des
Erzherzogs stattfinden und am
Nachmittag sollte die Abfahrt
geschehen.Den gesamten Plan des
Besuches mit den genauen Orten, an
denen das Thronfolgepaar
vorbeifahren wurde, veröffentliche am
Tag zuvor das Blatt „Bosanska pošta“.
Nachdem die Attentäter (6 Freiwillige)
die genau Route erfahren haben,
verteilten sie sich die einzelnen
Positionen für den Hinterhalt, die
Waffen und das Gift, das sie im Falle
einer Festnahme zu Trinken hatten.
Sokam Franz Ferdinand zum Rathaus,
wo ihm eine Änderung der Route
versprochen wurde,von der allerdings
niemand den Fahrer informierte. Der
Festumzug brach gegen 10:45 wieder
auf, als bemerkt wurde, dass der
Fahrer falsch abbog.
Abgemahnt/Ermahnt,begann der
Fahrer langsam zurück zu fahren.
Gavrilo Prinzip nutzte diesen Moment
um zwei Schüsse abzugeben. Ein
Schuss traf Franz Ferdinand und der
andere, eigentlich für Kommandant
Poriorek bestimmt, traf seine
schwangere Frau Sofia.
Gegen 10 Uhr am 28. Juni erscheint
eine Autokolonne, umgeben von
Menschenmassen, die mit ihrem Jubel
und Salutschüssen zu Ehren des
Thronfolgers vorerst die Pläne der
Attentäter durchkreuzten.Der erste
Attentäter war Muhamed
Mehmedbašić, der angeblich nicht
schoss, weil in unmittelbarer Nähe ein
Polizist war. Das Fahrzeug fuhr
problemlos auch am nächsten
Attentäter vorbei, Vaso Čubrilović, der
bei der Vernehmung aussagte: „ Als
der Erzherzog kam, konnte ich nicht an
meine Waffe greifen, weil mit die
Erzherzogen leidtat.“Cvjetko Popović,
ein weiterer Attentäter, gab später zu,
dass er einfach nicht den Mut hatte.
Nedeljko Čabrinović hatte keine
derartigen Probleme. Er warf eine
Handgranate auf das Auto des
Posljednja slika Franje I Sofije
uslikana neposredno prije
atentata
8
A
TENTAT
Cvjetko Popović, također jedan od
atentatora, kasnije je priznao kako
jednostavno nije imao hrabrosti.
Nedeljko Čabrinović nije imao takvih
problema. On je bacio ručnu granatu
na nadvojvodin automobil, no ona se
odbila o krov i pala na zemlju.
Čabrinović je popio otrov i bacio se u
Miljacku. Međutim, otrov je bio preslab
i samo mu je ranio usta te su ga
policajci batinama izvukli iz rijeke.
Automobil je nakon incidenta nastavio
dalje, a Gavrilo Princip je propustio
trenutak za atentat jer je gledao što se
događa s Čabrinovićem.
Franjo Ferdinand i
supruga Sofija stigli su
u Sarajevo 25. lipnja,
a 28. lipanj je po
planu trebao biti ostavljen za
prijepodnevni posjet nadvojvode
Sarajevu i poslijepodnevno napuštanje
grada. Cjelokupan plan posjeta s
točnim mjestima koje će posjetiti
povorka donio je list Bosanska pošta
dan ranije. Saznavši za rutu, atentatori
(njih 6) međusobno su podijelili
položaje za zasjedu, oružje i otrov koji
su trebali popiti za slučaj da budu
uhvaćeni.
Tako je Franjo Ferdinand stigao do
Vijećnice, gdje mu je obećana
izmjena rute, o kojoj nitko nije
obavijestio vozača. Povorka je
ponovno krenula u 10.45 kada je
uočeno da je vozač krivo skrenuo.
Opomenut, vozač je polako krenuo
voziti unatrag, što je Princip iskoristio
kako bi ispalio dva metka. Jedan je
pogodio Franju Ferdinanda, a drugi,
namijenjen zapovjedniku Potioreku,
prijestolonasljednikovu trudnu ženu
Sofiju.
Oko 10 28.6. pojavila se kolona
automobila oko koje su se okupila
mase ljudi koje su svojim klicanjem i
topovskim salvama u čast
prijestolonasljednika omele atentatore.
Prvi od atentatora u nizu bio je
Muhamed Mehmedbašić koji navodno
nije zapucao zbog toga što je pored
njega bio policajac. Automobil je
neometano prošao i pored idućeg
atentatora, Vase Čubrilovića koji je na
suđenju izjavio: «Kad se dovezao
nadvojvoda, nisam se mašio za
revolver jer mi je bilo žao
nadvojvodkinje.».
Pozicije atentatora
9
TEILNEHMER
DES
ATTENTATS
AKTERI
DOGAĐAJA
Iako je događaj bio od
presudne važnosti za
svjetsku povijest, ne smije se
zaboraviti da su i njegovi
sudionici bili samo ljudi.
Tko su zapravo bili Franjo
Ferdinand, Sofije
Hohenberg i Gavrilo
Princip?
Obwohl das Ereignis für die
Weltgeschichte von
entscheidender Bedeutung
war, muss daran erinnert
werden, dass die Teilnehmer
auch nur Menschen waren.
Aber wer waren eigentlich
Franz Ferdinand, Sofia
Hohenberg und Gavrilo
Princip?
10
Zusammenschluss
von Kroatien, Bosnien und Dalmatie
n zu einem eigenen Reichsteil
(Südslawien) zur Folge haben. Er
sprach sich auch für größere
Autonomie der ethnischen
Gruppen innerhalb des Reiches aus
und der Lösung ihrer
Unzufriedenheit. Deshalb machte er
sich viele Feinde innerhalb des
Reiches.
FRANZ
FERDINAND
Franz Ferdinand wurde am
18.12.1863 in Graz als ältester Sohn
von Erzherzog Karl Ludwig, der
jüngere Bruder von Kaiser Franz
Joseph I. und Prinzessin Maria
Bourbon-Sizilianer( Frau Maria
Annunciata von Neapel-Sizilien)
geboren. Mit dem Tod seines
Cousins Francis d'Este, erbte er ein
großes Vermögen und wurde zu
einem der reichsten Männer der
österreichisch-ungarischen
Monarchie. Nach dem Selbstmord
des Kronprinzen Rudolf in 1889 wird
Karl Ludwig der (des Kronprinzen
Rudolf und offiziell nach dem Tod
seines Vaters Karl Ludwig 1896 zum
Thronfolger geworden.)nächste in
der Reihe für die Krone, und an
seine Stelle trat zugunsten seines
Sohnes Franz Ferdinand verzichtet.
Wie die meisten Mitglieder der
Habsburger Dynastie durchlief auch
der Erzherzog eine typische
militärische Laufbahn und wurde
schon im Alter von 31 Jahren zum
Generalmajor befördert.Er hatte
befehlshabenden Einfluss auf die
Streitkräfte und Einsicht in alle
Dokumente. Er glaubte, dass die
Monarchie neu organisiert werden
muss, und der erste Schritt bestand
darin, eine dritte Bundeseinheit zu
bilden. Diese würde einen
Sein Beschluss die tschechische
Gräfin Sophie, Herzogin von
Hohenberg, zu heiraten, stieß am
Wiener Hof auf Ablehnung. Die
Gräfin galt nach den
habsburgischen Ehegesetzen als
nicht ebenbürtig , da sie keinem
souveränen Haus angehörte, um
ein Mitglied des Hauses HabsburgLothringen zu heiraten. Die
Öffentlichkeit, darunter Kaiser Franz
Joseph und die kaiserliche Familie,
dachte, dass die "schlichte" Gräfin
keine würdige Frau für den
künftigen Herrscher ist. Am Ende
willigte der Kaiser der Ehe ein, doch
unter der Bedingung, dass Franz
Ferdinand für seine noch nicht
geborenen Kinder auf die
Zugehörigkeit zum Haus Habsburg
und die daraus resultierenden
Erbrechte verzichten musste. Als
Erbe wurde sein Neffe Charles
vorgesehen. Mit Sophie hatte Franz
Ferdinand drei Kinder: Prinzessin
Sophie von Hohenberg, Herzog
Maximilian von Hohenberg und
Ernst Hohenberg.
11
Franz Ferdinand unternahm viele
Reisen. Er besuchte Australien,
Neuseeland, Salomon-Inseln, NeuGuinea, Thailand, Hongkong und
Japan, schickte oft Postkarten an
seine Familien. Er war ein
leidenschaftlicher Jäger und Zücht
und Rosenzüchter. Ein häufiger
Gast auf seinem Jagdschloss
Konopiště war sein guter Freund
(und sein Vorbild) Kaiser Wilhelm II.
Er schätzte die Künste und
Wissenschaften. Er war ein
liebevoller Vater und widmete sich
besonders der Bildung seiner Kinder.
IZVOR/QUELLE: The Library of
Congress - American Memory
Isječci iz članka o životu
FranjeFerndinarda
Franz
Ferndinard
12
Nezadovoljstvo je izazvao i kada je
odlučio oženiti češku groficu Sofiju
Chotek. Naime, samo pripadnici
jedne od vladajućih ili bivši
vladajućih dinastija Europe su imali
pravo udaje za člana kuće
Habsburg-Lothringen. Javnost,
uključujući samog cara Franju
Josipa i carsku obitelj, smatrala je
da "obična" grofica nije dostojan
izbor za ženu budućeg vladara. Na
kraju je odlučeno da, iako Franjo
Ferdinand ostaje
prijestolonasljednik, njegova žena i
djeca neće imati nikakvo pravo
nasljeđivanja i neće se smatrati
dijelom kraljevske obitelji .
Određeno je da Ferdinanda kao
vladar treba naslijediti njegov
nećak Karlo. U braku sa Sofijom,
vojvotkinjom od Hohenberga, imao
je troje djece: princezu Sofiju od
Hohenberga, vojvodu Maksimilijana
od Hohenberga i princa Ernsta od
Hohenberga.
FRANJO
FERDINAND
Franjo Ferdinand rodio se
18.12.1863. u Grazu kao najstariji sin
nadvojvode Karla Ludwiga,
mlađeg brata cara Franje Josipa I. i
princeze Marije Anuncijate
Bourbon-Sicilske. Smrću rođaka
Franje d'Estea naslijeđuje veliki
imutak te postaje jednim od
najbogatijih ljudi u Austro-Ugarskoj
Monarhiji. Nakon samoubojstva
prijestolonasljednika Rudolfa 1889.
godine, Karlo Ludwig postaje
sljedeći u nizu za krunu, a svog se
mjesta odriče u korist sina Franje
Ferdinanda. Kao i većina članova
Habsburške Monarhije, rano je
pristupio Austro-Ugarskoj vojsci i
brzo napredovao te je već u 31.
godini života promaknut u
generalmajora. Imao je izvršni
utjecaj na oružane snage i uvid u
sve dokumente. Smatrao je da se
Monarhija mora reorganizirati, a
prvi korak u tome bio bi stvaranje
treće federalne jedinice koja bi
obuhvaćala Bosnu i Hercegovinu,
Hrvatsku, Sloveniju i Vojvodinu tj.
stvaranje Hrvatskog-katoličkog
kraljevstva. Zalagao se za davanje
veće autonomije etničkim
skupinama unutar carstva i
rješavanju njihova nezadovoljstva.
Zbog toga je stekao brojne
neprijatelje unutar Monarhije.
Franjo Ferdinand je volio putovati.
Posjetio je Australiju, Novi Zeland,
Salomonske Otoke, Novu Gvineju,
Tajland, Hong Kong i Japan, a sa
brojnih putovanja obitelji je slao
razglednice. Bio je pasionirani lovac
i uzgajivač ruža, a čest gost
njegovog lovačkog dvorca
Konopišta bio je njegov dobar
prijatelj (i uzor) njemački car Vilim II.
Cijenio je umjetnost i znanost. Bio je
brižan otac i posebno je vodio
računa o naobrazbi svoje djece.
13
SOPHIE
CHOTEK VON
HOHENBERG
Sophie, Herzogin von Hohenberg
wurde in Stuttgart am 1. März 1868
in einer berühmten tschechischen
Adelsfamilie geboren und traf ihren
zukünftigen Ehemann, Franz
Ferdinand auf einem Ball in
Prag.Die Hochzeit fand am 01. Juli
1900 in Reichstadt in Böhmen statt.
Außer der Stiefmutter von Franz
Ferdinand und ihren Töchtern nahm
aus der königlichen Familie
niemand an der Feierlichkeit teil.
Nach der Hochzeit wurde Sofiazur
Fürstin von Hohenberg und 1909 zur
Herzogin von Hohenberg erhoben,
um so die Zugehörigkeit zur
Dynastie zu betonen.
Sophiewar eine liebevolle Mutter
und eine einfache Frau. Trotz
zahlreicher Nachteile, die ihr ihre
Heirat mit Franz Ferdinand
einbrachten, war sie an seiner
Seite.Sie kümmertesich selbst um
den Haushalt und die
Hauswirtschaft, und die Erziehung
der Kinde
Članak o životu Sofije
Chotek von Hphenberg
14
SOFIJA
CHOTEK VON
HOHENBERG
Sofija Chotek rođena je u Stuttgartu
1. ožujka 1868. u poznatoj češkoj
aristokratskoj obitelji, a budućeg
supruga Franju Ferdinanda
upoznala je na balu u Pragu.
Vjenčali su se 1. srpnja 1900. u
Reichstadtu u Bohemiji, a njihovom
vjenčanju nije prisustvovao nitko iz
kraljevske obitelji osim maćehe
Franje Ferdinanda i njenih kćeri.
Nakon vjenčanja Sofiji je
dodijeljena titula "Princeza od
Hohenberga". 1909. godine
dodijeljena joj je titula "Vojvotkinja
od Hohenberga" što joj je podiglo
status unutar kuće HabsburgLothringen.
Sofija Chotek bila je brižna majka i
jednostavana žena. Unatoč brojnim
nepogodnostima njezina položaja,
ostala je uz svog supruga. Sama se
brinula za kućanstvo i gospodarstvo
te odgoj djece.
Repllika haljine u
kojoj je ubijena
Sofija Chotek
15
schweren Haftbedingungen ging es
Gavrilo Princip gesundheitlich
immer schlechter, so dass ihm sogar
ein Arm amputiert werden musste.
Er starb im Gefängnis am 28. April
1918.
GAVRILO
PRINCIP
Gavrilo Princip wurde am 13. Juli
1894 im Dorf -Obljaj bei Grahovo in
einer großen Bauernfamilie
geboren. Als Kind war er ruhig und
zurückgezogen und
liebteesbesonders, zu lesen. Gavrilo
ist nach der Grundschule nach
Sarajevo gezogen, um dort die
Handelsschule zu besuchen. Zu
dieser Zeit wurde er finanziell von
seinem älteren Bruder Jovo
unterstützt.
Nach Aussagen einiger Wächter
bedauerte Gavrilo Princip, der
inzwischen schwer an Tuberkolese
erkrankt war, seine Tat kurz vor
seinem Ableben. Andere wiederum
beteuerten, dass es ein Lüge wäre
und er seine Tat nie bereut hätte..
Wegen seiner Einstellung und der
panjugoslawischer Ideen zog er
ohne das Wissen seiner Familie 1912
nach Belgrad und machte dort sein
Abitur. Princips Ideal war der
Jugoslawismus, d.h. die
Vereinigung der Südslawen in einen
eigenen Staat. So erklärte er sich
auch nach seiner Festnahme und
während der Untersuchung erklärte
sich Gavrilo Princip als
„jugoslawischer Nationalität“.
Anarchismus, Atheismus und das
Gefühl , das er intellektuell
unverstanden bleibt, sind weitere
Persönlichkeitsmerkmale von
Princip.
Gavrilo Princip, u sredini, tijekom
suđenja 5. prosinca 1914.
Sarajevski spomenik na atentat
Gavrilo Princip war nach der
Ermordung zu 20 Jahren starker
Zwangsarbeit in Terezin in
Tschechien verurteilt. Wegen der
16
GAVRILO
PRINCIP
Gavrilo Princip rođen je 13. srpnja
1894. u selu Obljaju kod Grahova u
velikoj kmetovskoj obitelji. Kao
dijete je bio mirani povučen, a
posebno je volio čitati. Gavrilo je
nakon završene osnovne škole
došao u Sarajevsku trgovačku
školu, a u to doba izdržavao ga je
brat Jovo. Prebacio se u gimnaziju i
na kraju je (zbog svojih stavova)
otišao u Srbiju i tamo se, bez ičijeg
znanja, sredinom 1912. upisao u
Beogradsku gimnaziju. Postaje
pristaša jugoslavizma, tj. potrebe
stvaranja posebne države Južnih
Slavena pa se čak sam u istrazi
deklarira kao «nacionalista
Jugoslaven». Obiljžavaju ga
anarhizam, ateizam i osjećaj
intelektualne neshvaćenosti.
Gavrilo Princip
Kazneni predmet Gavrila Principa
Gavrilo Princip osuđen zbog
atentata na 20 godina teške
tamnice. Umro je u tamnici u
Terezinu (Češka), nakon teškog
tamnovanja u kojem mu je zbog
gangrene čak odsječena ruka, 28.
travnja 1918. Prema nekim izjavama
njegovih čuvara pod kraj života
Princip je shrvan tuberkulozom koju
je zaradio prije utamničenja, čak u
polusvjesnom stanju molio oprost za
svoje djelo, dok su drugi tvrdili da je
to laž i da se Princip nikada nije
pokajao.
17
PROPAGANDA
P
ropaganda označava sustavni pokušaj oblikovanja
percepcije i spoznaje te manipuliranja ponašanjem
pojedinaca, u svrhu generiranja reakcije koju
propagandisti žele postići.
Dva osnovna cilja svake ratne propagande su stvaranje i
ismijavanje neprijatelja uz podizanje morala vojsci i narodu.
IZVOR/QUELLE: Google images
Propaganda za vrijeme Prvog
svjetskog rata
Medije su naveliko kontrolirale vlade zemalja uključenih u rat,
manipulirali su podacima i natpisima u novinama kako bi u
ljudima probudili mržnju prema drugim državama koje su
sudjelovale u ratu i na taj način ih nagovarali da se aktivno
uključe u rat.
18
PROPAGANDA
P
ropaganda ist der systematische Versuch
Wahrnehmungen und Wissen zu manipulieren und das
Verhalten von Individuen so zu beeinflussen, dass die
Urheber dieser ihrer Ziele erreichen.
Das wichtigste Ziel jeder Kriegspropaganda ist, die Schaffung
von Moral in den eigenen Reihen.
IZVOR/QUELLE: Google images
Die Medien werden weitgehend von den Regierungen der
am Krieg beteiligten Länder gesteuert. Haben diese die Daten
und Berichte in Zeitungen, können diese Hass auf andere
Länder schüren und den Patriotismus stärken und sie so aktiv in
den Krieg verwickeln.
19
HUNDERT
DER ERSTE WELTKRIEG
TATSACHEN ÜBER DEN ERSTEN WELTKRIEG
BETEILIGTE STAATEN:
KRIEGSDAUER:
28. VII. 1914. –
11. XI. 1918.
MITTELMÄCHTE
ENTENTE
Deutschland,
ÖsterreichUngarn,
Bulgarien,
Osmanisches
Reich
Vereinigtes
Königreich,
Frankreich,
Italien,
Russisches
Kaiserreich,
USA, Serbien…
URSACHEN DES KRIEGS:
ungleiche wirtschaftliche Entwicklung der europäischen
Staaten, Verstärkung des Nationalismus in Europa,
historische Konflikte zwischen den beteiligten Seiten,
Machtfrage in Europa und in der Welt
ANLASS FÜR DEN KRIEGSBEGINN:Mord des österreichungarischen Erbherzogs Franz Ferdinand in Sarajevo,
Gavrilo Princip wurde als Mörder beschuldigt – serbischer
Herkunft, Mitglied der Organisation Junges Bosnien
PRVI SVJETSKI RAT
ČINJENICE O PRVOM SVJETSKOM RATU
SUKOBLJENE ZEMLJE:
TRAJANJE
RATA:
SREDIŠNJE SILE
ANTANTA
Njemačka,
AustroUgarska,
Bugarska,
Osmansko
Carstvo
Ujedinjeno
Kraljevstvo,
Francuska,
Italija, Rusko
Carstvo, SAD,
Srbija…
28. VII. 1914. –
11. XI. 1918.
UZROCI RATA:
neravnomjeran ekonomski razvoj europskih zemalja,
jačanje nacionalizma u Europi, povijesne nesuglasice
između zaraćenih strana, pitanje moći u Europi i svijetu
POVOD RATU:
ubojstvo austro-ugarskog prijestolonasljednika Franje
Ferdinanda u Sarajevu, kao ubojica optužen Gavrilo
Princip – srpskoga podrijetla, član organizacije Mlada
Bosna
21
CHRONOLOGISCHE REIHENFOLGE DES KRIEGS:
1914: Franz Ferdinand wurde ermordet,
Kriegserklärung Österreich-Ungarns an Serbien,
Österreich-Ungarische Mobilmachung und
Kriegserklärung an Serbien, Eintritt Deutschlands in
dem Krieg als Verbündete Österreich-Ungarns
(Dreibund), Italien (Mitglied des Dreibunds) erklärt
seine Neutralität, auf der serbischen Seite – Russland,
Vereinigtes Königreich und Frankreich, Frontverlauf
(Ostfront, Westfront und Balkanfront in Europa,
Fronten in Asien), Eintritt des Osmanischen Reich in
der Krieg, Anfang des Stellungskriegs auf der
Westfront
1915: Eintritt Italiens in der Krieg auf der Seite der
Entente – Londoner Vertrag, Frontlinie in Italien,
Dardanellen-Feldzug – Niederlage der Entente in der
Schlacht auf der Halbinsel Gallipoli, Angriff der
Mittelmächte auf Serbien und Eroberung Serbiens
1916: Schlacht um Verdun und Schlacht an der
Somme – haben das ganze Jahr gedauert,
zahlreiche Opfer, keine wirklichen Sieger, erstmaliger
Einsatz von Panzer und chemischen Waffen
(Giftgase), Skagerrakschlacht – die größte
KRONOLOŠKI TIJEK RATA:
Trägerschlacht
1917:Kriegswende, Revolution in Russland, Eintritt der
USA in den Krieg auf der Seite der Entente
22
1918: Friedensvertrag zwischen den Mittelmächten
und Russland, Gegenangriff der Entente auf der
West- und Salonikifront, Niederlage und
Kapitulation des Osmanischen Reiches und
Bulgarien, Zerfall der Österreich-Ungarn Monarchie,
Deutschland unterzeichnet den Waffenstillstand
mit der Entente
FOLGEN DES KRIEGS:10 Millionen Todesopfer,
über 20 Millionen Verwundete, spanische
Grippe (20 Millionen Tote), Entwicklung der
totalitaristischen Systeme (in Russland, danach
in Italien und Deutschland), wirtschaftliche
Krisen der beteiligten Staaten
(Reparationszahlungen) – aber Wahlrecht für
Männer und Frauen
DIE WELT NACH DEM KRIEG:die Neuordnung
der Welt wird von den Mitgliedern der Entente
bestimmt, Deutschland musste großen
Schadenersatz bezahlen, vollständiger Zerfall
der Österreich-Ungarn Monarchie, neue
Staaten in Europa, Gründung des
Völkerbundes, zwanzigjähriger Waffenstillstand
(bis zum Zweiten Weltkrieg)
23
KRONOLOŠKI TIJEK RATA:
1914.: ubijen Franjo Ferdinand, Austro-Ugarska
objavljuje rat Srbiji, Austro-Ugarske mobilizira
vojsku i ulazi u Srbiju, Njemačka ulazi u rat kao
saveznik Austro-Ugarske (Trojni savez), Italija
(članica Trojnog saveza) proglašava neutralnost,
na strani Srbije – Rusija, Ujedinjeno Kraljevstvo i
Francuska, formiranje bojišta (istočno, zapadno,
balkansko u Europi, bojišta u Aziji), ulazak
Osmanskog Carstva u rat, početak rovovskog –
pozicijskog rata na zapadnom bojištu
1915.: Italija ulazi u rat na strani Antante –
Londonski ugovor, formiranje talijanskog bojišta,
dardanelska ekspedicija - poraz Antante u bitki,
kod Galipolja, napad Središnjih sila na Srbiju i
osvajanje Srbije
1916.: bitka kod Verduna i bitka na Sommi –
trajale cijelu godinu, odnijele puno žrtava, završile
bez pobjednika, prve upotrebe tenkova i bojnih
otrova, bitka kod Jutlanda – najveća pomorska
bitka
1917.: godina prekretnica, revolucija u Rusiji,
ulazak SAD-a u rat na strani Antante
24
1918.: mirovni ugovor Središnjih sila sa
Rusijom, protunapad Antante na zapadnom i
solunskom bojištu, poraz i kapitulacija
Osmanskog Carstva i Bugarske, raspad AustroUgarske, Njemačka potaknuta teškom
unutarnjom krizom potpisuje primirje sa silama
Antante
RATNE POSLJEDICE:
10 milijuna poginulih, preko 20 milijuna
ranjenih, španjolska gripa (odnijela 20 milijuna
života), razvoj totalitarnih sustava (u Rusiji, a
kasnije i u Italiji i Njemačkoj), gubitnici u
financijskim krizama zbog visoke odštete – ali i
uvođenje općeg prava glasa (za muškarce i
žene)
SVIJET NAKON RATA:
svijet nakon rata uredili su članovi Antante,
Njemačkoj nametnuta visoka odšteta, potpuni
raspad Austro-Ugarske, nove države u Europi,
revolucije u Rusiji i Turskoj, osnivanje Lige
naroda, dvadesetogodišnje primirje (do II.
svjetskog rata)
25
HUNDERT
FRAUEN IM ERSTEN
WELTKRIEG
N
ach Meinung vieler,
übernahmen während
des Ersten Weltkrieges
gerade die Frauen die
Hauptrolle im alltäglichen Leben.
Eine Vielzahl von Männers,
Ehemännern und Vater wurde
an die Front geschickt und die
frei gewordenen Arbeitsplätze in
Fabriken und Firmen besetzten
nun die Frauen.Genau diese
Kriegsumstände haben Frauen
von ihrer traditionellen Rolle der
Mutter und Hausfrau entfernt
und wurden nun auf diese Weise
zur wichtigsten wirtschaftlichen
Kraft der kriegführenden
Länder. Interessant ist, dass vor
dem Krieg die Mehrheit der
Frauen für ihre Arbeit kein Geld
bekam und auch kein Wahlrecht
hatten. Doch die neuen
Gegebenheiten ermöglichten
den Frauen ein Entgelt für ihre
Arbeit zu erhalten und nicht
zuletzt führte das dazu, dass
Frauen erstmals das Wahlrecht
bekamen. Somit kann man von
einer Emanzipation sprechen,
denn endlich erhoben Frauen
ihre Stimme. Während jetzt in
neuen Gegebenheiten wurden
Frauen für ihre Arbeit Geld
bezahlt und erhielten sie erstmals
das Wahlrecht. Sie werden
emanzipiert und erstmals seit
dem Mittelalter erhebten sie ihre
Stimme.
Ihre neue gesellschaftlichen
Stellung kann am in der Mode
beobachtet werden. Die Zeit des
Ersten Weltkriegs ist die Zeit, als
Frauen anfingen, Hosen, kurze
Röcke und kurze Frisure zu
tragen. Natürlich, alle diese
Veränderungen waren vor allem
praktischer und erst später
ästhetischer Natur. So zum
Beispiel das Material das damals
am häufigsten verwendeten
wurde, war Jersey. Es war nicht
nur billiger, sondern auch ein
sehr weiches Material (früher
allerdings nur für Arbeitskleidung
und Unterwäsche genutzt) und
ein Ersatz für die früher
verwendeten Stoffe.
Ženski nakit s početka 20. stoljeća
backen, weil sie kein Mehl
haben, sondern schwarze
Nudelnessen. Und Salat, solange
es welchen gibt.Und dann nichts
mehr. Tausende dieser Frauen in
Küchen, Zimmern unter dem
Dach, Bierstuben und Baracken,
all diese Frauen leiden in einer
schreckliche Stille "
-'Kako stanuje sirotinja u
Zagrebu', Miroslav Krleža
während andere Frauen in Saus
und Braus lebtenund den Rest
der Stadteinwohner anwiderten.
Das war auch die Zeit, in denen
sich die Zeitungen der
weiblichen Leserschaft zuwand.
Sie waren voll,nicht nur mit
Berichten vom Schlachtfeld,
sondern auch mit nützlichen
Tipps für Frauen, die Fragen wie
diese beantworten sollte: wo
kann man die besten Zutaten
kaufen und wie können die
Frauen Schönheit und Jugend
erhalten oder mit Artikeln über
erfolgreiche Frauen, die als
Vorbild der weiblichen
Bevölkerung dienen sollten
Wie heute gab es auch
Abweichungen. Viele Frauen
konnten nicht über die Runden
kommen, und jeder Tag wurde
ein neuer Kampf ums Überleben,
bei dem das Ziel war, die eigene
Familie zu ernähren. Die
Lebensbedingungen dieser
Familien war nicht annähernd
zufriedenstellend,
"In diesen Küchen leben
Tausende von Witwen, Müttern
Frauen, Großmüttern Tanten,
Konkubinen und arme Frauen
die, als wie kranke Schatten, in
der ersten Morgendämmerung
in die Fabrik gehen. So leben
Tausende von Frauen in der
"weißen Stadt Zagreb“. Und alle
diese Näherinnen und die
Bedienungen, und
Fabrikarbeiterinnen,
und Straßenbahnführerinnen, all
diese Tausende von
Unglücklichen, die kein Brot
Sicherlich kann behauptet
werden, dass der Krieg darauf
aufmerksam gemacht hat, wie
wichtig die Rolle der Frau im
alltäglichen Leben ist.
Fähigkeiten, die bisher nicht
ersichtlich waren, kamen zum
Vorschein und ermöglichten den
Frauen, um die Anerkennung
ihrer Leistungen zu kämpfen. Sei
es das Wahlrecht, Freiheit und
weiteres.
27
HUNDERT
ŽENE U PRVOM
SVJETSKOM RATU
U
svakodnevnom životu za
vrijeme Prvog svjetsog
rata glavnu ulogu, je po
mišljenjima mnogih, imala
upravo ŽENA. Kako je velik broj
muškaraca, muževa i očeva bio
upućen na ratišta, žene su
morale zauzeti njihova
ispražnjena radna mjesta u
tvornicama i poduzećima.
Upravo te ratne prilike odvojile su
žene od njihove tradicionalne
uloge majke i kućanice te sada
one postaju glavna gospodarska
snaga zaraćenih zemalja.
Zanimljivo je da do početka rata
većina žena nije bila plaćena za
rad niti su imale pravo glasa. No
sada u novim okolnostima žene
su za svoj rad dobivale novac te
su se izborile i za priznanje
njihovih prava. Osamostalile su
se i po prvi puta od srednjeg
vijeka usudile su se podići svoj
glas.
Njihov novi položaj u društvu
najbolje možemo vidjeti u modi.
Razdoblje Prvog svjetskog rata
razdoblje je kada žene počinju
nositi hlače, kraće suknje i kratku
frizuru. Naravno sve te promjene
bile su prvenstveno praktične a
tek kasnije estetske prirode, tako
se primjerice za materijal
najćešće koristio žersej(do tada
korišten za radnu odoru i donje
rublje) koji je bio jeftiniji ali
istodobno i veoma mekan
materijal te primjerena zamjena
za dotadašnje materijale.
Kao i danas, postajala su
odstupanja. Mnogo žena jedva
je sklapalo kraj s krajem i svaki
dan je bila nova bitka za
opstankom u kojoj je najvažnije
bilo prehraniti obitelj. Uvjeti u
kojima su obitelji tj. žene s
djecom živjele nisu bili ni približno
zadovoljavajući,
„U takvim kuhinjama stanuju
tisuće udovica, matera, žena,
baka teta, priležnica i jadnica
koje kao kakve bolesne sjene idu
u prvo praskozorje u tvornice.
Tako žive tisuće žena u 'bijelom
gradu Zagrebu'. I sve te švelje, i
dvorkinje, i radnice, i
kondukterke, sve te hiljade
bijednica koje ne peku kruha jer
nemaju brašna, nego jedu crne
noklice. I salatu, dok je ima. A
onda ništa. Sve te hiljade u
kuhinjama, sobama pod krovom,
pivnicama i barakama, sve te
žene pate u jednoj užasnoj
šutnji“
-'Kako stanuje sirotinja u
Zagrebu', Miroslav Krleža
dok su druge žene živjele na
visokoj nozi zgražavajući pritom
ostatak građanstva u
gradovima.
Novine su se u to doba također
počele okretat i prema ženskoj
publici pa su bile pune, ne samo
izvješća s bojišta, već i korisnih
savjeta namjenjenih ženama koji
odgovaraju na pitanja kao što su
na primjer; gdje kupiti najbolje
namirnice i kako se održati
mladom ili člancima o uspješnim
ženama koje su onda ostatku
ženske populacije trebale služiti
kao primjer.
Možemo reći da jerat na neki
način ukazao na važnost žena u
svakodnevnom životu te im
omogućio da pokažu svijetu i
sebi sve svoje sposobnosti koje
do tada nisu bile vidljive i zatraže
za te iste i priznajne.
Novinski članci I halina z doba
početka Prvog svjetskog rata
29
HUNDERT
Schule-vor 100
Jahre und Heute
''Schulen sollen eine Platz sein wo
Schüler und Lehrer sich fühlen
gut und wo der Prozess von
Lernen macht Spaß. Dass meint,
dass die Räumen schön sind,
Lehramt gut bewerten ist und
Wertanlage, der sich in der
Schule bilden, in der
Gesselschaft wichtig ist. Darum
sollen wir investieren in der
Schulen, adjustieren ihn gut, und
für Lehrer eine dauernde
Weiterbildung ermöglichen und
versichern zu ihn eine
Ausstattung, sodass sie an
Bedarfen von Schüler antworten
könnten.''
''Schulamt, die demolisiert mit
Herabstufung von ihr Arbeitslohn
ist, führt den Eingriffen unwillig
durch. Allen Bedingungen
haben gesucht für eine
Gecshöpf der hat andere
Bildung und der könnte in der
Berufliche Leben eine richtige
Faden von eine komplizierte Netz
finden und mit ihr aus der
Labyrint ausfahren entgegen
Verfolg und Prösperitet.
Allewege, in großen und kleinen
Städte, eine neue Zeit könnt
man fühlen und man anstrebt zu
neue Bedingungen.''
N
ach dem lesenden Texten,
fragen Sie sich in welchen
Zeit sind diesen Texten
geschrieben. Geht es über
heutige Schulsystem oder sie
sprechen über Schule 100 Jahren
vor?
Schön demnach diesen zwei
Leittexten, kann man sehen wie der
Weise von der Antritt zu Bildung und
Schüler ähnlich sind. Nämlich, der
erste Text spricht über Ideen die
werden durchgeführt Heute, und
der zweite ist auch so eine
Darstellung von Meinungen auf
diese Thema, aber es ist 100 Jahren
vor geschrieben. Neben der
einsame Tatsachen über
Kampfveranstaltungen, nachlesen
der Zeitungsartikel von diesen
Period in Staatsarhiv von Sarajevo
und in Museum in Zagreb, haben
wir Ideen über Schule und
Möglichkeiten von Schüler,
gebilden.
Spricht über sich selbst als eine
moderne Zivilisation, Menschen vor
100 Jahren haben gefördert die
gleiche Idee wie uns, die sehen
auch uns selbst als eine moderne
Menschen. Sie haben die gleichen
Problemen gelöst und strebt ihre
Dorf, Stadt, Land fördern an,
anfangen mit die jungsten
Mitglieden von Gesselschaft. Es hat
immer gesagt dass junge Leute sind
der Zukunft, also sie gemäß dass
nach ihnen fortragen haben. Wie
Heute, es hat gesprochen über das
Geoffnung des Schules und die
Kvalität der Bildung Besserungen.
Reformen in Schulsystem haben
passiert in kleinen Städten wie Tuzla
in Bosnia, auch in Großen wie Wien
oder Prague, die waren am
größten Traum von jungen
Intelektuellen dieses Zeit.
Bedingungen in denen sie
versuchten fördern der Gewicht
von Bildung waren schwierig. Der
Krieg bringt Opferen, aber auch
große Sachschaden. Viele
Universitäten, Schulen oder
Bibliotheken haben verunfallte in
Feuer.
Dieses Bedingungen haben zu eine
Größere Preis des Bildung
eingebringen. Bildung ist auch
Heute respektiert, aber wir haben
keine Idee wie Glüklich sind wir.
Eine Privilegie von gute Bildung in
diesen normale Auflagen ist wichtig
zu haben weil unsere
Weiterentwicklung von dass hängt
ab.
Englische Gelehrte
Die achtbare englische Zeitschrift Times
berichtet darüber, dass die englische
Gelehrte gegen des Kriegs sind. Sie
protestiren der Eingang in dem Krieg
wegen die Kultur und Moral.Sie
nehmen in Rücksicht, dass sie von den
deutschen Intellektueller gelernt haben
und ihre Untersuchungen beobachtet,
finden sie es ungerecht, dass sie gegen
ihnen kämpfen. Auf der anderen Seite,
die Universitätsproffesoren von Oxford
und Cambridge betonen, dass der
Krieg gegen Russlan und Serbien auch
eine Sünde ist.
Der Förderung von junge Leute war
behindert, ihr Zukunft war
unsicher,und der Realisierung von
ihnen Traumen war unmöglich.
Möglichkeiten, Ideen, Traumen und
Motivationen von junge Leute
haben entschwinden in diese
Kriegsatmosphäre wenn es eine
Hilfe für Familie oder in der Krieg fur
'seine Land' gehen nützlicher war.
Sie haben nicht so viele
Möglichkeiten. Jugendliche Heute
und dann, wesentlich, sich nicht
diferenzieren so viel. Wie uns Heute,
sie hatten auch parties, waren
verliebt,hatten Traumen,
Wünschenund haben Ideen über
ihre Zukunft gemacht. Das Zukunft
die andere Leute haben
angeeignen und entscheiden in
ihre Nahme. Herrscher, der ist so
weit von einen Bürger, einen Shüler,
wessen Schwierige Leben kann er
nicht sehen und ihre Wünschen
nicht hören, weil er mit Ideen über
Krieg, Grenzen erreichen oder seine
persönliche Gewinn betäuben ist.
Wien macht Reformen in Schulen
Finanzministerium in Wien ermöglicht
dass Bosnien Gymnasium sich in Reale
Gymnasium verwandeln. Sie sprechen
über eine Gymnasium wo man kann
lernt Griechisch und Arabisch und
Franzözisch.
Ein gesunder Geist in einem gesunden
Körper
Auf Bedeutung von Rekreation,
Leibesübung und Hygiene haben sie
warnen darzeit auch. Sie haben
verschiedene Wettbewerben
organisieret wo haben Studenten und
Schülerschaft teilgenommen. Sie
haben untergestützt unbedingte
Gymnastik Unterricht und sie haben
geglaubt dass es bringen, nicht nur zu
Köperliche,sondern auch zu
intelektuelle Entwicklung von
Jugendliche.
31
HUNDERT
ŠKOLSTVO-Prije 100
godina i danas
''Škole treba učiniti mjestom u
kojem se učenici i učitelji
osjećaju dobro i u kojem će
proces učenja biti zabavan. To
znači da prostori moraju biti lijepi,
nastavnička profesija dobro
društveno vrednovana, a sustav
vrijednost koji se izgrađuje u školi
društveno važan. Zbog toga u
škole treba ulagati, dobro ih
opremiti, a nastavnicima
omogućiti trajno usavršavanje i
osigurati im opremu kako bi
mogli odgovoriti na potrebe
učenika.''
''Učiteljski kadar, demoraliziran
padom vrijednosti svojih plaća
provodi mjere državnih vlasti
nevoljko. Sve te okolnosti tražile
su neminovno neko drukčije
odgojeno stvorenje, koje će
moći u poslovnom životu naći
pravu nit zamršene mreže i s
njome poći iz labirinta u susret
napretku i blagostanju. Posvuda,
u velikim i malim gradovima,
osjeća se novo doba i nastoji se
prilagoditi novim okolnostima.''
N
akon pročitanih tekstova
zapitajte se kojem vremenu
svaki od njih pripada. Radi li
se o današnjem
obrazovnom sustavu ili biste rekli da
se govori o onom školstvu iz
vremena prvog svjetskog rata?
Već prema ova dva uvodna teksta,
uočava se sličnost u načinu
pristupanja obrazovanju i
učenicima. Naime, prvi tekst govori
o idejama koje danas provode,dok
je drugi tekst isto tako prikaz
razmišljanja na tu temu, ali pisan je
prije 100 godina. Osim samih
činjenica o ratnim zbivanjima,
čitajući novinske članke iz tog
vremena u Državnom arhivu
Sarajevo i u Muzeju grada Zagreba,
stvorili smo ideje o školi i
mogućnostima učenika u to
vrijeme.
Govoreći o sebi kao o suvremenoj
civilizaciji,ljudi prije 100 godina
promicali su iste ideje kao i mi, koji
se također nazivamo suvremenim
ljudima. Rješavali su iste probleme i
nastojali unaprijediti svoje selo,grad
i državu počevši od najmlađih
pripadnika društva. Uvijek se
govorilo kako su mladi budućnost
pa su se u skladu s tim i odnosili
prema njima. Kao i danas, govorilo
se o otvaranju škola i poboljšanju
kvalitete obrazovanja. Reforme
školstva su se događale i u malim
gradovima poput Tuzle, smještene
u Bosni, pa do velikih europskih
gradova, Beča ili Praga, najvećeg
sna mladih intelektualaca tog
vremena. Okolnosti u kojima su
pokušavali promicati važnost
obrazovanja mladih ljudi bile su
teške. Rat donosi žrtve, ali i velike
materijalne štete. Mnoga
sveučilišta, škole ili knjižnice stradale
su u požaru.
obrazovanja. Obrazovanje je
cijenjeno i danas, no rijetko
razmišljamo da uistinu trebamo biti
sretni što uživamo privilegiju dobrog
obrazovanja u normalnim
okolnostima jer to uvjetuje naš
daljnji napredak.
Engleski učenjaci
Ugledni engleski list Times izvještava
kako se engleski učenjaci protive ratu.
Pozivajući na kulturu i moral,
protestiraju ulasku u rat. Uzimajući u
obzir da su učili od njemačkih
intelektualaca i promatrali njihova
istraživanja, smatraju kako je
nepravedno da ratuju protiv njih. S
druge strane, sveučilišni profesori s
Oxforda i Cambridgea naglašavaju
kako je i rat protiv naroda Srbije i Rusije
grijeh.
Prisiljeni nemogućim uvjetima
pohađanja nastave ili odlaskom u
rat, mladi učenici odustajali su od
škole. Napredak im je bio
onemogućen, budućnost
nesigurna, a za ostvarivanje snova
nije bilo nade.
Mogućnosti, ideje, želje ili
motivacije mladih ljudi iščeznule su
u toj ratnoj atmosferi kada je
potrebnije bilo pomoći obitelji, otići
u rat za 'svoju državu' ili se odazvati
na volontiranja za ranjenike, djecu i
ugrožene. Oni nisu imali puno
mogućnosti. Mladi danas ili tada,
suštinski, ne razlikuju se mnogo. Kao
i mi danas, oni su se provodili, bili
zaljubljeni, sanjali, željeli, srastali u
zrele ljude i stvarali ideju svoje
budućnosti. Budućnosti koju je
netko veći i moćniji prisvojio i
odlučio u njihovo ime. Vladar koji je
tako daleko od jednog građanina,
učenika da ne vidi njihove teške
živote, ne čuje njihove želje i
potrebe, zaglušen idejama o ratu,
pomicanju granica ili osobnoj
pobjedi.
Beč provodi reforme u školama
Ministarstvo financija u Beču
dozvoljava da se gimnazije na
području Bosne pretvore u realne
gimnazije. Govore o čistoj gimnaziji
gdje se uče grčki i arapski jezik te o
realnoj gimnaziji gdje je učenicima
omogućena nastava francuskog
jezika.
U zdravom tijelu, zdrav duh!
Na važnost rekreacije, tjelovježbe te
higijene upozoravali su i tada.
Organizirali su razne univerzijade
srednjoškolaca ili studenata kako bi se
rekreirali. Podržavali su obaveznu
nastavu u gimnastici te su smatrali
kako to dovodi ne samo do tjelesnog,
nego i intelektualnog razvoja mladih
ljudi.
Želja mladih ljudi za naukom,
unatoč ratnim događanjima u to
vrijeme, dovelo je do veće cijene
33
HUNDERT
Ein bedeutender kroatischer
Chronist im Ersten Weltkrieg
Miroslav Krleža, einer der anerkanntesten kroatischen Schriftsteller des 21.
Jahrhunderts wurde in Zagreb 1893. geboren. Seine ersten literarischen Werke
erschienen zu Beginn des Ersten Weltkriegs und zeigten sogleich sein politisches
Engagement, in einer Zeit, in der eine strenge Zensur herrschte.1916. wurde Krleža
zum Militärdienst einberufen und wurde an die Front nach Galizien geschickt, wovon
er auch schrieb.Allerdings beendete er aufgrund seines schlechten
Gesundheitszustandes den Militärdienst und gab seiner schöpferischen Arbeit
hin.Beim Schreiben der Zeitungsartikel sollte man in dieser Zeit besonders auf die
Darlegung der politischen Ansichten achten, und alle verdächtige Schriftsteller
wurden als "P.V" bezeichnet, was "politisch verdächtig" bedeutete. Miroslav Krleža
schloss seine Ausbildung an der ungarischen militärischen Hochschulen was ihm die
Arbeit in der Schriftleitung "Obzor" ermöglichte.Er schrieb täglich über die
Kriegsverbrechen, die immer mehr Opfer nahmen.Wie es mit der Redefreiheit
tatsächlich aussah, zeigt auch das folgende Zitat von Josip Horvat, einem Mitarbeiter
von Krleža:
"...Er sollte entgegen seiner Vergewisserung schreiben, rhetorische
Ausschreibungen für österreichisch-ungarische Kriegsanleihe abfassen,
katastrophale Ereignisse feiern. Der Journalismus ist in jeder Hinsicht eine Reihe
von Kompromissen."
Der Druck auf Außendienstmitarbeiter wurde verstärkt und so gaben viele die
Veröffentlichung ihrer Zeitungsartikel auf. Sie hatten Angst um ihr Leben. Auf den
jungen Krleža hatte es allerdings keine Auswirkung. So kritisierte er in einem
Zeitungsartikel Baron Konrad und die österreichisch-ungarische Armee. Das war der
erste Zeitungsartikel dieser Art in den Zagreber Zeitungen. Mit diesem Artikel wollte
Krleža eigentlich Folgendes mitteilen:
„ Ein großer Krieg bedeutet die praktische Veranderung der Lebenswerte und
das Pressewesen, das für eine direkte Beobachtung dieser verantwortlich ist,
bietet keine Lösungen für konkrete Probleme.“
Obwohl er oft kritisiert wurde, blieb Krleža der Wahrheit treu, nach welcher die Presse
oft irreführt, weil sie keine Beurteilung der allgemeinen Situation vornimmt. Dabei stellt
er nicht nur die Verantwortung kroatischer sondern auch ungarischer und deutscher
Presse in Frage. Wie die Zensur aussah, beschreibt am besten das Beispiel, in
welchem Besprechungen zum Thema Lebensmittelmangel und Hungersnot
absolutes Veröffentlichungsverbot hatten.In einem Tagebucheintrag zeigt Krleža,
welche Rolle, seiner Meinung nach, die Presse im Krieg hat:
“ Wir beschäftigen uns alle mit Politik, sie sitzt uns im Nacken, aber ich hätte
nie gedacht, welche große die Rolle die Presse im Kriegsspiel einnimmt.“
Najznačajniji hrvatski kroničar u
Prvom svjetskom ratu
Jedan od najvećih hrvatskih pisaca 20. stoljeća Miroslav Krleža rođen je u Zagrebu 1893.
godine. Na književnoj sceni pojavio se početkom Prvog svjetskog rata i odmah pokazao
svoju političku angažiranost, iako je to bilo razdoblje
stroge kontrole državnog aparata u svim novinskim
redakcijama. Početkom rata Krleža je bio civil, no
1916. odlazi u vojnu službu zbog koje je jedan period
proveo i na bojišnici u Galicji o kojoj piše i u svojim
djelima. Međutim, njegovo loše zdravstveno stanje
dovelo je do prekida vojne službe te se on posvećuje
svom stvaralačkom radu. Pri pisanju novinskih
članaka u tom vremenu posebno se pazilo na
iznošenje političkih stavova, a svi sumnjivi pisci
označeni su "P.V." što znači "politički sumnjivi". Miroslav
Krleža školovao se na mađarskim vojnim učilištima što
mu je omogućilo i rad u uredništvu Obzora gdje je
svakodnevno pisao o ratnim zločinima koji su
oduzimali sve više žrtava.Međutim, kakva je uistinu
Miroslav Krleža, autor slike:Milan
bila sloboda govora pokazuje i sljedeći citat jednog
Pavić
od Krležinih suradnika Josipa Horvata
IZVOR/QUELLE: Državni Arhiv u
"…Morao je pisati protiv svojega osvjedočenja,
Zagrebu
sastavljati retoričke pozive na upis za
austrougarski ratni zajam, slaviti događaje koje je
smatrao katastrofom. Žurnalizam je u svakom smislu serija kompromisa."
Pritisak na vanjske suradnike sve je više jačao, stoga su mnogi odustali od objavljivanja
članaka u strahu za vlastiti život. No, to nije spriječilo mladog Krležu da člankom Barun
Konrad kritizira austrougarsku vojsku što je bio prvi takav članak u zagrebačkim novinama.
Evo što je Krleža zapravo želio poručiti tim člankom:
"Veliki rat znači praktičnu izmjenu vrijednosti, a tisak koji je na direktan način
zadužen za neposredno promatranje ne nudi odgovore na konkretne probleme."
Premda mnogo kritiziran, Krleža je samo govorio istinu, a ona kaže da tisak samo zavodi jer
ne ocijenjuje opću situaciju. Pritom dovodi u pitanje i odgovornost ne samo hrvatskog, već
i mađarskog i njemačkog tiska.Samo jedan od primjera u kojem je pisana riječ bila strogo
cenzurirana je onaj u kojem se zabranjuje iznošenje rasprava o nedostatku životnih
namirnica i narodu koji gladuje.Jedan dnevnički zapis hrvatskog pisca Miroslava Krleže
donosi i njegov jednostavan zaključak o ulozi novina u ratu:
“…Svi se mi bavimo politikom, politika nam je za vratom, a nikada nisam mislio
kako ogromnu ulogu igraju novine u okviru te ratne igre.”
35
MUSIK
Gustav Mahler
In der klassischen Musik, Anfang des 20. Jahrhunderts,
gibt es viele Richtungen wie Impressionismus ,
Neoklassizismus , Neo- Romantik , Avantgarde und viele
andere. Der erste zeitgenössische Komponisten, der zur
Moderne gehörte, ist Gustav Mahler , aber auch sehr
wichtig sind Impressionisten Claude Debussy und
österreichischer Komponiste Arnold Schönberg. Vielleicht
brachte die größte Veränderung Igor Strawinsky mit
seinemBallett Das Frühlingsopfer . Die Öffentlichkeit wurde
mit provokativer Choreografie und laut, dissonanten
Tönengeschockt.
Populäre Musikwar ursprünglich im Dienst der Vaterlandsliebe , aber nachdem die
Kriegsbegeisterung fiel, ist sie kritisch gegenüber dem Krieg geworden. Dank der
amerikanischen Militärorchester kommen während des Ersten Weltkriegs Blues , Ragtime
und Jazz nach Europa. Die wichtigsten Kriegskomponisten und Dichter waren John Gurney
und John Foulds mit Arthur Bliss haben sie Memorial Musik geschrieben. Aber das
bekannteste und meistgespielte Lied des Ersten Weltkriegs war Lili Marleen .
Lili Marleen
ist an einem düsteren , regnerischen Abend im April 1915 entstanden. Hans Leip , WacheInfanterist , steht Wache vor einer Berliner Kaserne während der Krieg in Europatobte. Am
nächsten Morgen sollte er in die Karpaten ziehen und bevor er losging, wollte er nur Eins:
ein Abschiedkuß von einem Mädchen . Er bekam sogar zwei : von Lili ( die in der Küche
gearbeitet hat ) und der Krankenschwester Marleen. Weil beide liebte, wird dasLied Lili
Marleen genannt. Das Papier mit dem Text hat über Jahre in einer Schublade gelegen, bis
der junge Soldates gefunden hat. Er fügte zwei weitere Verse und veröffentlichte es in
einer Gedichtsammlung im Jahr 1937. Den Text hat er zuerst selbst vertont, dann Rudolf
Zink und am Ende Norbert Schultze, dessen Version die Welt eroberthat . Lili Marleen hat
die Sängerin Lala Andersen bekannt gemacht, alses zum ersten Mal im Radio Belgrad
ausgestrahlt wurde .
36
GLAZBA
U klasičnoj glazbi početkom 20. st. javljaju se brojni pravci poput impresionizma,
neoklasicizma, neoromantizma, avangarde i mnogih drugih. Prvi suvremeni skladatelj koji
pripada moderni je Gustav Mahler , ali ništa manje nisu poznati niti impresionist Claude
Debussy ili austrijski skladatelj Arnold Schönberg. Možda je najveće promjene donio Igor
Stravinski svojim baletom Posvećenje proljeća. Javnost je šokirao provokativnom
koreografijom i glasnim, disonantnim tonovima.
Popularna glazba je u početku bila poticajna i u službi patriotizma, ali nakon gubitka
entuzijazma izrazito je kritična prema ratu. Zahvaljujući američkim vojnim orkestrima za
vrijeme prvog svjetskog rata u Europu stižu blues, ragtime i jazz. Jedan od važnijih ratnih
kompozitora i pjesnika bio je Ivan Gurney, a John Fould i Arthur Bliss pisali su memorijalnu
muziku. Ipak, daleko najpoznatija i najizvođenija pjesma Prvog svjetskog rata bila je Lili
Marleene.
Lili Marleene
je nastala jedne tmurne, kišovite večeri u travnju 1915. godine. Hans Leip, gardijski pješak,
stražario je pred jednom berlinskom vojarnom dok je Europom bjesnio rat. Sljedećeg jutra
trebao je biti prebačen na frontu na Karpate, a prije odlaska želio je samo jedno :
oproštajni poljubac neke djevojke. Dobio je čak dva : od Lili (koja je radila u kuhinji) i od
medicinske sestre Marleen. Kako ih je volio obje, pjesmu je nazvao Lili Marleene. Papir sa
stihovima godinama je ležao u ladici dok ga mladi vojnik nije ponovno pronašao, dodao
još dva stiha i objavio u zbirci pjesama 1937. godine. Tekst je uglazbio on sam, pa zatim
Rudolf Zink i na kraju Norbert Schultze čija je verzija osvojila svijet. Lili Marleene je proslavila i
pjevačicu Lala Andersen kad je po prvi put emitirana na Radiju Beograd.
Lala
Andersen
IZVOR/QUELLE: Google images
37
Das Mädchen unter der Laterne
Vor der Kaserne, vor dem großen Tor
stand eine Laterne, und steht sie noch davor.
So wollen wir uns wiederseh’n,
bei der Laterne woll’n wir steh’n,
wie einst Lili Marlen, wie einst Lili Marlen.
Unsre beiden Schatten sah’n wie einer aus,
dass wir lieb uns hatten, das man man gleich daraus.
Und alle Leute soll’n es seh’n,
wenn wir bei der Laterne steh’n
wie einst Lili Marlen, wie einst Lili Marlen.
Schon rief der Posten, sie bliesen Zapfenstreich,
es kann drei Tage kosten, Kam’rad ich komm sogleich.
Dann sagten wir auf Wiederseh’n
wie gerne wollt ich mir dir geh’n
mit dir Lili Marlen, mit dir Lili Marlen.
Deine Schritte kennt sie, deinen schönen Gang,
alle Abend brennt sie, doch mich vergaß sie lang.
Und sollte mir ein Leid gescheh’n,
wer wird bei der Laterne steh’n
mit dir Lili Marlen, mit dir Lili Marlen.
Aus dem stillen Raume, aus der Erde Grund,
hebt mich wie im Traume dein verliebter Mund.
Wenn sich die späten Nebel dreh’n,
bei der Laterne werd ich steh’n
wie einst Lili Marlen, wie einst Lili Marlen.
38
I što na kraju poručiti, kako završiti ovu cijelu priču? Kada se ponovno
osvrnemo na sve posljedice koje je Prvi svjetski rat ostavio iza sebe, ne
preostaje nam ništa drugo osim poslati antiratne misli i poruke koje
same po sebi naviru iz svega navedenog. Povijest je puna dobrih i loših
izuma, a rat je jedan on najgorih, ako ne i najgori. On je prikaz
krajnje ljudske dehumanizacije koja ne suspreže pred masovnim
ubojstvima i uništavanjem našeg zajedničkog blaga. Prvi svjetski rat
nije se odigrao na nekom drugom planetu, negdje drugdje u svemiru,
već ovdje, na ovim prostorima na kojima mi danas živimo, na djelu
našeg blaga, naše zemlje za koju smo odgovorni. No, kakva je to
odgovornost, ako tisuće umiru zbog nečijeg nastojanja da osvoji više,
da se osveti, da ugrozi tuđe vlasništvo? Jedna takva nerazumna želja
može doseći svjetske razmjere i podijeliti svijet na napadače i žrtve.
Najgore od svega je što rat uzima toliko nevinih žrtava koji niti ne
razumiju odnose velikih moćnika. Trebali nam uopće to, je li to
rješenje? NE, rat nije rješenje, niti će ikada biti. Sukob se ne može riješti
sukobom, govor mržnje i netrpeljivost ne pomaže niti jednom narodu.
Pitanje nasilja trebamo u svakome slučaju iskorijeniti. Sudeći po
svakodnevnim događanjima, čovječanstvo nije mnogo naučilo iz
povijesti jer nažalost ratovi su naša svakidašnjica. Možda se oni ne
događaju u našoj blizini, ali negdje u svijetu sada netko plače za
svojim poginulima. Ali zašto to činiti, zašto nekomu uzimati pravo na
život i slobodu, zaustaviti i ugasiti nečije želje i snove za budućnost, tko
ima pravo učiniti takvo nešto. Nitko. Nitko nema pravo igrati
besmislenu igru, igru u kojoj su na kraju svi na gubitku jer ljudski su
životi neprocjenjivi i ništa ih ne može nadomjestiti. Naposlijetku, želimo
poručiti da bi se čovječanstvo trebalo oduprijeti svim oblicima nasilja i
osigurati svakome pojedincu miran i slobodan život, stoga neka nam
zajednička misija bude:
Recimo ratu NE!
39
Und was soll man am Ende sagen, wie sollte man diese Geschichte
beenden? Wenn wir uns wieder auf alle Folgen, die der Erste
Weltkrieg zurückgelassen hat, ins Gedächtnis rufen, bleibt uns
nichts anderes übrig, außer Antikriegs-Gedanken und Erkärungen
zu verfassen und weiterzugeben. In der Geschichte kann man viele
positive und negative Erfindungen finden, und der Krieg ist eine
der schlimmsten, sogar die Schlimmste. Er ist die Darstellung
extremer Entmenschlichung, die nicht vor Massenmorden und
totaler Vernichtung zurückschrecken. Der erste Weltkrieg hat nicht
auf einem anderen Planet, irgendwo im Universum stattgefunden,
sondern hier in Orten, in denen wir heute leben und für welche
wir heute verantwortlich sind. Es stellt sich die Frage, was für eine
Verantwortung das ist, wenn Tausende sterben müssen, damit
jemand die Bestrebungen nach Eroberung, Rache oder
Besitzergreifung verwirklichen kann? Solche Wünsche können
globale Ausmaße annehmen und die Welt in Aggressoren und
Opfer spalten. Am schlimmsten ist, dass der Krieg so viele
unschuldige Opfer zur Folge hat, die überhaupt nicht die
Machtverhältnisse verstehen. Braucht man das überhaupt? Ist das
die Lösung? NEIN. Der Krieg ist nie und wird nie eine Lösung sein.
Den Konflikt kann man nicht mit weiteren Konflikt lösen. Hassrede
und die Intoleranz helfen keinem Volk. Die Frage der Gewalt muss
man auf jeden Fall ein Ende nehmen. Betrachtet man die
Gegenwart kann man klar feststellen, dass die Menschheit nichts
aus der Geschichte gelernt hat, denn Kriege gibt es auch heute
noch. Vielleicht sind sie nicht in unsere Nähe, aber irgendwo in der
Welt trauert in diesem Moment jemand um einen lieben Menschen.
Warum macht man so etwas, warum nimmt man jemandem das
Recht auf Leben und Freiheit, auf seine Wünsche und
Zukunftspläne. Wer hat das Recht dazu? Niemand. Niemand hat
das Recht dieses sinnlose Spiele zu spielen, weil am Ende alle
Verlierer sind. Ein Menschenleben ist unbezahlbar und es kann
nicht ersetzt werden. Als Schlusswort wollen wir mitteilen, dass wir
uns alle jeglicher Form der Gewalt widersetzen müssen. Nur so
kann jeder Einzelne auf ein ruhiges und freies Leben hoffen.Also,
unsere gemeinsame Mission kann und soll lauten:
Sagenwir dem Krieg NEIN!
U miru sinovi ukopaju
svoje očeve. U ratu očevi
ukopaju svoje sinove.
Rat ne određuje tko je bio
u pravu – on određuje one
koji su preživjeli.
Herod
Bertrand Russel
Ako ne okončamo rat, rat
će okončati nas.
H. G. Wells
Ne postoji dobar rat ili loš
mir.
Scene na ovom bojištu bi
svakoga izliječile od rata.
Benjamin Franklin
William Sherman
Rat nije i nikada neće biti
rješenje.
Rat se sastoji u tome, da se ljudi,
mada jedni druge ne poznaju,
međusobno ubijaju na zapovijed
ljudi koji se vrlo dobro poznaju, a
uzajamno se ne ubijaju.
Albert Einstein
Ivona, 18
Za povijest kažu da je učiteljica života. Ali
izgeda da nas nije mnogo naučila jer su
ratovi još uvijek dio naše svakidašnjice.
Ivan, 18
Ne mogu vjerovati da još uvijek postoje ratovi, da netko
može pronaći opravdanje za pokretanje čitave vojske za
rat.
Marianna Brekalo
41
Reiseroute
Plan puta
1.DAN
Bilo je 5:00 sati, dan je bio 29.
mjeseca siječnja, godine 2015. kada
smo mi, učenici DSD grupe,
informatička i snimateljska ekipa, još
nekolicina drugih učenika i
profesorice Brekalo i Herner krenuli
na put prema Sarajevu. Put kojeg smo
s nestrpljenjem iščekivali i napokon
dočekali. Nakon 7 sati vožnje kroz
Lijepu Našu i brdovitu i predivnu
Bosnu napokon smo stigli na naše
odredište, Sarajevo.
Zatim smo se uputili prema predivnoj
Gradskoj vijećnici.
Naš domaćin u Vijećnici, inače i njezin
zaposlenik, proveo nas je kroz nju,
pokazao nam sve njezine ljepote i
otkrio nam mnogo toga o njoj. Najviše
je utiska na nas sve ostavila činjenica
da je u zadnjem ratu, onom koji se
vodio početkom devedesetih godina
kako na području BiH, tako i na
području Republike Hrvatske,
Vijećnica bila zapaljena, a s njom je
zajedno u dim pretvoreno i oko 2
milijuna knjiga, spisa i raznih drugih
dokumenata koje je ova prekrasna
građevina čuvala, a koji su sadržavali
povijest jednog naroda. Strašna je
spoznaja koliko mržnja daleko može
otići i koliko toga ljudi mogu uništiti
bez da trepnu.
Ljubaznost kojom su nas dočekali naši
domaćini iz Hotela Saraj sve nas je
oduševila. Nakon smještanja u sobe
krenuli smo s radom jer ipak je ovo
bio put sa svrhom, a to je naučiti
nešto više o I. svjetskom ratu i
odaslati našim čitateljima antiratnu
poruku. Prva na dnevnom redu bila je
katedrala koja je smještena u samom
centru Sarajeva. Tu smo razgovarali
sa svećenikom Antom Meštrovićem
koji nam je ispričao o povijesti
katedrale i o njezinoj funkciji u I.
svjetskom ratu.
42
Pfarrer Anton Meštrović erwartet,
der uns Details über die
Kathedrale erzählte und von ihrer
Rolle im Ersten Weltkrieg.
Danach ging es weiter in Richtung
des prächtigen Rathauses. Ein
Angestellter des Rathauses führte
uns durch das Rathaus, zeigte uns
die schönen Seiten und entdeckte
uns viele Einzeilheiten über das
Rathaus. Am schlimmsten
empfanden wir die Tatsache, dass
das Rathaus während des letztes
Krieges, der in Kroatien und
Bosnien tobte, in Flammen fast
verschwand, und zusammen mit
dem Rathaus etwa 2 Millionen
Bücher, Schriftstücke und weitere
verschiedene Dokumente, die
Zeugen einer Geschichte eines
Volkes waren, einfach zu Rauch
wurden.
Nakon divne ture po vijećnici polako
se bližio i kraj prvog dana na čijem
smo kraju večerali, odradili jedan
produktivan sastanak i bolje se
međusobno upoznali, a ima li boljeg
načina za upoznavanje od male
zabave?
Tag 1
Uhrzeit 5 Uhr am Morgen, Datum
29. Januar, Jahr 2015. Wir,
Schüler der DSD-Gruppe,
Informatik- und Filmgruppe, und
noch ein paar Schüler machten
uns zusammen mit unseren
Lehrerinnen Brekalo und Herner
auf den Weg nach Sarajevo.
Die Reise, die wir mit viel Ungeduld
erwartet haben, hat endlich
begonnen. Nach sieben Stunden
Fahrt durch unser schönes
Kroatien und das hügelige und
wunderschöne Bosnien gelangten
wir an unser Ziel, Sarajevo.
Das Erste, das uns in Sarajevo
begeisterte, war der herzliche
Empfang im Hotel Saraj. Nachdem
wir unsere Sachen in den
Hotelzimmern untergebracht
hatten, ging die Arbeit schon los,
denn die Reise hatte einen Zweck:
wir wollten etwas mehr über den
Ersten Weltkrieg erfahren und
unseren Lesern eine
Antikriegsbotschaft schicken. Die
Kathedrale, die sich mitten im
Zentrum von Sarajevo befindet,
war gemäß Tagesplan als erste an
der Reihe. Hier wurden wir von
Es ist eine grausame Erkenntnis,
dass wie weit so viel Hass gehen
kann und wie viele Menschenleben
zum Opfer fallen, ohne mit der
Wimper zu zucken. Nachdem wir
auch die Ausstellung im Rathaus
besucht haben, näherte sich der
erste Tag dem Ende zu. Wir aßen
zu Abend, trafen uns nochmal um
uns besser kennen zu lernen und
all unsere Arbeitsschritte zu
besprechen. Und gibt es eine
bessere Möglichkeit sich besser
kennen zu lernen, als eine kleine
Abendparty?
43
2.DAN
nabasali na popularnog pjevača Dinu
Merlina. Nekolicina nas je zamolila
gospodina Merlina za fotografiju što je
on rado prihvatio i oduševio nas. No
Dino Merlin nije bio jedina poznata
osoba koju smo susreli. Dečki su
naletjeli na Opću opasnost čiji je
frontmen rado pozirao za fotografiju.
Činilo se kao da gdje god se krenete
tamo vas čeka netko poznat.
Ranim jutrom pozdravili su nas kiša,
vjetar i niske temperature. Na
sastanku večer prije smo se podijelili
u dvije grupe. Jedna je bila zadužena
za posjet Državnom arhivu BiH, a
druga za posjet Sarajevskom muzeju.
Mi, sretnici iz druge grupe, imali smo
malo više sreće jer smo imali koji sat
više za spavanje što nam je nakon
prethodnog dana itekako dobro došlo.
Nakon doručka uputili smo se svatko
na svoju stranu. Prva grupa
pretraživala je dokumente u Arhivu
kojih je bilo na pretek. Od onih
ozbiljnog i poučnog sadržaja, do onih
manje ozbiljnog sadržaja. Arhiv čuva
pregršt dokumenata koje bi mogli
pregledavati danima. S druge strane,
druga je grupa pred muzej stigla,
prerano. Zbog toga smo bili prepušteni
na milost i nemilost oštroj zimi. No tu
se još jednom pokazalo koliko su
Sarajlije ljubazni. Iz turističke agencije
pored muzeja kao Superman se
pojavio gospodin koji nam je ponudio
da uđemo unutra i tamo se sklonimo
od onog surovog vremena.
Kasnije toga dana vrijeme nam se
malo smilovalo, čak je na momente
granulo i sunce koje nas je razbudilo i
dalo nam energije za sljedeću postaju,
a to je bila I. bošnjačka gimnazija gdje
smo prvo ručali napunili baterije, a
zatim su nam učenici, profesori i
ravnateljica poželjeli dobrodošlicu.
Međusobno smo se upoznali,a zatim
pogledali film o školi i poslušali govor
ravnateljice. Učenici završnih razreda
odgovarali su na naša anketna pitanja
i na taj način pomogli s našim
projektom. Nakon toga oprostili smo
se s njima i uputili prema slastičarnici
Palma gdje smo se ugrijali i jeli razne
slatke delicije. U večernjim smo
satima stigli na večeru,a vrijeme se u
međuvremenu jako pogoršalo. No
šačica nas hrabrih odlučila se uputiti
do centra grada i istražiti ponudu
lokalnih kafića. Ali kada smo izašli iz
hotela nisu nas dočekali ni kiša ni
snijeg nego predivne pahulje snijega,
kao mala nagrada odozgor na kraju
napornoga dana.
Kada je Gradski muzej napokon
otvorio svoja vrata nerado smo se
pozdravili s ljubaznim gospodinom i
krenuli u obilazak muzeja. Prigodna
postava o I. svjetskom ratu ovog
malog, ali šarmantnog muzeja dala
nam je pregršt informacija i
mogućnost da odradimo intervju s
kustosom. Nakon muzeja profesorica
je odlučila da potražimo Goethe
institut, no u zadnji čas smo odustali
jer su bilo kakve ekspedicije po onom
ludom vremenu bile rizične. Sklonili
smo se u Bečku kavanu i tamo
Tag 2
Am frühen Morgen begrüsste uns
ein kaltes Regenwetter. Am Abend
44
zuvor haben wir uns in zwei
Gruppen aufgeteilt. Eine Gruppe
hatte den Auftrag, das Staatsarchiv
in Sarajevo zu besuchen, die
andere Gruppe sollte das
Städtische Museum in Sarajevo
besuchen. Wir, die zweite Gruppe,
hatte etwas mehr Glück, weil wir
etwas länger schlafen konnten,
was uns nach dem anstrengenden
Tag sehr gut tat. Nach dem
Frühstück ging jede Gruppe ihren
Weg.
Die erste Gruppe hatte die
Möglichkeit im Staatsarchiv alte
Dokumente und Schriftstücke zu
untersuchen. Und es gab eine
Unmenge an interessanten Sachen.
Schriftstücke mit ernsthaftem und
lehrreichem Inhalt auf der einen
Seite und die weniger ernsthaften
Inhalte auf der anderen Seite. Das
Staatsarhiv bewahrt unendlich
viele Dokumente, die man tagelang
durchsehen könnte.
unserem „Superman“. Wir machten
einen kleinen Rundgang durch das
kleine, aber charmante Museum
und erfuhren Neues zu unserem
Thema und führen auch ein
Interview mit dem Kustos des
Museums.
Nach dem Museum entschloss
unsere Lehrerin das Goethe
Institut in Sarajewo aufzusuchen,
aber wir gaben diesen Plan
ziemlich schnell auf, da das
verrückte Wetter solche
Unternehmungen nicht
ermöglichte. Wir sind ins Wiener
Cafe und stießen auf den
berühmten Sänger Dino Merlin.
Natürlich haben einige von uns ein
Foto mit Dino Merlin haben wollen,
und er willigte ein. Wir waren
begeistert. Doch Dino Merlin ist
nicht die einzige Berühmtheit, die
wir trafen. Auch unsere Jungs
haben die Band „Opća opasnost“
getroffen, deren Frontman gerne
für ein Foto posierte. Irgendwann
hatten wir das Gefühl, dass wir an
jeder Ecke jemanden Berühmten
treffen werden.
Die zweite Gruppe ist inzwischen
auch zum Museum gekommen. Zu
früh. Deswegen waren wir dem
eiskalten Wetter überlassen. Doch
hier zeigte sich wieder die
Herzlichkeit der SarajewoEinwohner. Aus der Reiseagentur
neben dem Museum kam ein Mann
heraus und bot uns an, in seinem
Reisebüro Platz zu nehmen, um
uns vor dem Wetter zu verstecken.
Als das Städtische Museum seine
Tür öffnete verabschiedeten wir
uns, nicht leichten Herzens, von
45
Das Wetter wurde im Laufe des
Tages milder, es gab sogar einige
sonnige Augenblicke, die uns
wieder weckten und uns neue
Energie für unsere nächste Station
gaben. Nun folgte der Besuch im
Ersten bosnischen Gymnasium, wo
wir unsere Batterien wieder
aufluden, indem wir zu Mittag in
der Schulkantine aßen. Danach
wurde wir herzlich von den
Schülern, den Lehrkräften und der
Schulleiterin begrüßt. Nach dem
Kennenlernen haben wir uns
gemeinsam einen Film über die
Schule angesehen und eine Rede
der Schulleiterin angehört. Die
Abiturienten haben sich bereit
erklärt uns bei unserem Projekt zu
unterstützen und beantworteten
gerne unsere Fragen.
Danach folgte eine süße
Überraschung. Der Weg führte uns
zur Konditorei Palma, in der wir
uns bei leckeren Süßigkeiten
erwärmten.
Das Wetter hatte sich inzwischen
verschlechtert und wir in den
Abendstunden zurück ins Hotel
zum Abendessen. Trotz des Wetter
hat eine Handvoll mutiger Schüler
dazu entschlossen, einen
Spaziergang zum Zentrum zu
wagen, um das Cafe-Angebot zu
erkunden. Als wir das Hotel
verließen, erwarteten uns kein
Regen kein Schnee sonder
wunderschöne Schneeflocken. Es
sah aus, dass wir für den
anstrengenden Tag eine Belohung
von oben bekamen.
3.DAN
Treći dan je nažalost bio i zadnji jer,
vjerujte mi na riječ, tri dana u gradu
kao što je Sarajevo su definitivno
premalo. Kao i svaki dan i ovaj smo
započeli doručkom, a zatim smo se još
jednom susreli sa fra Antom
Meštrovićem. Našli smo se kod Vječne
vatre, a zatim uputili prema
Katoličkom školskom centru čiji je
gosp. Meštrović ravnatelj.
Zadivljujući kompleks pravi je hram
mudrosti, nešto što bi trebala biti
svaka škola. Profesor povijesti, inače
zaposlenik Katoličkog školskog centra,
održao nam je kratko predavanje na
temu I. svjetski rat, a zatim smo
razgledali školu te se oprostili s gosp.
Meštrovićem koji nas je pozvao da
opet dođemo i izrazio želju za daljnjom
suradnjom. Prošetali smo se zadnji
put po Baščaršiji, kupili još pokoji
suvenir i otišli u hotel gdje smo
46
spakirali svoje stvari, stavili ih u
autobus i otišli na zadnji zajednički
ručak.
Punih trbuha ukrcali smo se u
autobus, smjestili, krenuli prema
svojim domovima i oprostili se od
divnog Sarajeva. Ali nije to bilo
zbogom, bilo je to samo doviđenja, jer
doći ćemo nekad opet.
Tag 3
Der dritte Tag war leider auch der
letzte Tag, denn, glauben sie mir
aufs Wort, drei Tage Aufenthalt in
Sarajevo sind zu wenig. Wie jeden
Tag haben wir auch diesen Tag mit
dem Früstück begonnen, danach
trafen wir uns noch einmal mit
Pfarrer Ante Meštrović beim
Ewigen Feuer und gingen
gemeinsam zum Katholischen
Schulzentrum, dessen Schulleiter
ehemals Pfarrer Meštrović war.
Mit vollen Magen nahmen wir Platz
in unserem Kleinbus und fuhren
Richtung Heimat. Wir nahmen
Abschied von Sarajevo, aber das
war ein Auf Wiedersehen, denn wir
werden sicherlich wiederkommen.
Das erstaunliche Gebäude ist ein
wahrer Tempel an Weisheit und
Wissen, so etwas sollte eigentlich
jede Schule sein. Ein
Geschichtslehrer dieser Schule hat
uns einen kleinen Vortrag zum
Thema Erster Weltkrieg vorbereitet.
Danach haben wir zusammen mit
Pfarrer Meštrović einen kleinen
Rundgang durch die Schule
gemacht. Bald hieß es Abschied
nehmen und Pfarrer Meštrović lud
uns zur weiteren Zusammenarbeit
ein.
Noch einmal gingen wir in der
Baščaršija spazieren, kauften
einige Souvenire, gingen ins Hotel,
packten unsere Koffer und gingen
zu unserem letzten gemeinsamen
Mittagessen in Sarajevo.
#sad face #leaving
#happy face #commingbacksoon
47
THE END
Martina Jelčić Marina Rašić Ivona Ilić Lidija Gojević Ana
Cahun Lorena Podgorski Josipa Sušić Ivan Šišak
48
Valentina Meglaj Lana Dujmović
Herunterladen